Prilikom ulaganja u investicijska dobra, mnogi poduzetnici se susreću s dilemom koji način financiranja odabrati. Kupnja na kredit nekada je bila najpopularnija metoda, međutim posljednjih desetak godina, leasing kao metoda financiranja bilježi ogroman rast.
Leasing je definiran Međunarodnim računovodstvenim standardom (MRS) 17 – Najam - „sporazum na temelju kojeg najmodavac prenosi na najmoprimca, kao zamjenu za najamninu, pravo na korištenje nekog sredstva za dogovoreno razdoblje.“
Sukladno navedenoj definiciji može se zaključiti kako je leasing poseban oblik financiranja na dugi i srednji rok koji se temelji na korištenju, umjesto na posjedovanju predmeta leasinga.
Ključna razlika leasinga u odnosu na najam je kako je to trostrani pravni posao, pa su tako subjekti u poslovima leasinga:
• proizvođač ili dobavljač objekta leasinga,
• primatelj leasinga
• financijska ustanova, leasing društvo ili davatelj leasinga
Davatelj leasinga nabavlja određeni predmet od dobavljača leasinga i predaje ga primatelju na korištenje, a primatelj se obvezuje izvršiti niz isplata davatelju u vremenu trajanja leasinga.